KRALJEVNA NA ZRNU GRAŠKA Bio jednom jedan kraljević koji se želio oženiti, ali morala je to biti prava kraljevna. Putovao je cijelim svijetom tražeći ju, ali nigdje nije mogao naći takvu. Bilo je doduše dovoljno kraljevna, ali bilo je teško otkriti jesu li prave. Svakoj je nešto nedostajalo. Na kraju se vratio kući tužan jer je zaista silno želio pravu kraljevnu. Jedne večeri bilo je strašno nevrijeme, grmjelo je i sijevalo, kiša je lijevala u potocima! Odjednom netko zakuca na gradskim vratima te ih stari kralj ode otvoriti. Pred vratima stajaše kraljevna, ali, dragi Bože! kakvom su je učinili kiša i vjetar! Kiša joj se slijevala niz kosu i odjeću te curila u cipele na prstima, a izlazila na petama. Ipak, predstavila se kao prava kraljevna. ”Da, da, to ćemo ubrzo vidjeti", pomisli stara kraljica, ali ne reče ništa, već ode u spavaonicu, ukloni svu posteljinu te na dno kreveta stavi zrno graška. Povrh toga stavi dvadeset madraca i dvadeset pokrivača od mekog guščjeg paperja. U tom krevetu kraljevna je provela noć. Ujutro je upitaše kako je spavala. "Oh, vrlo loše!” odgovori kraljevna. ”Jedva sam uspjela sklopiti oči cijelu noć! Bog zna što li je to bilo u mom krevetu? Ležala sam na nečem tvrdom, tako da sam sva u modricama! Užas!” Sada su svi shvatili da je ona prava kraljevna jer je kroz dvadeset madraca i dvadeset pokrivača osjetila zrno graška. Nitko osim prave kraljevne ne može biti tako osjetljiv. Kraljević je sada bio siguran da je pronašao pravu kraljevnu te je oženi. Zrno graška je stavljeno u riznicu gdje se i danas može vidjeti ako ga netko nije ukrao. Evo, ovo je istinita priča! |
riznica -. spremište blaga |