PAS I VRABAC
Imao ovčarski pas loša gospodara, koji ga pustio da gladuje. Kako nije mogao kod njega više izdržati, pođe žalostan u svijet. Na cesti ga sretne vrabac i zapita: - Brate garove, zašto si tužan? - Gladan sam, a nemam šta jesti - odgovori pas. - Hodi, dragi brate, sa mnom u grad - pozove ga vrabac - pa ćeš se najesti. Pođu njih dvojica u grad i kad stignu pred mesnicu, vrabac predloži psu: - Pričekaj ovdje; skinut ću ti komad mesa - ogleda se, da ga tko ne opazi te stane kljucati jedan komad i vući ga tamo amo, dokle god se taj komad, što se nalazio pri rubu, nije okliznuo i pao. Pas ga ščepa, otrči u zakutak i poždere. - Hajdemo sada k drugoj mesnici - pozove ga vrabac. - Još ću ti skinuti komad, da se do sita najedeš. Kad pas proguta i drugi komad, zapita ga vrabac: - Brate garove, jesi li sit? - Mesa mi je dosta - odgovori pas - ali još nisam dobio kruha. - I to ćeš dobiti; samo dođi! Vrabac ga odvede do pekare i stane kljuckati, dok se ne otkotrlja nekoliko hljepčića. A kad je pas zaželio još više, odvede ga vrabac k drugoj pekari i skine mu još kruha. Kad pas poždere i to, zapita ga vrabac: - Brate garove, jesi li sada sit? - Da - odgovori pas; - a sad hajdemo malko izvan grada! I njih dvojica pođu na glavnu cestu. Bijaše vruće, pa kad poodmakoše, pas uzdahne: - Umoran sam; da mi je malko prospavati. - Pa spavaj, ja ću dotle sjediti na grančici. Pas legne nasred ceste i zaspi. Dok on tako spavaše, dođe kočijaš s kolima, u koja bjehu upregnuta tri konja; vozio je dvije bačve vina. Kad vrabac vidje da kočijaš ne misli skrenuti, već da vozi kolotečinom, u kojoj je spavao pas, dovikne mu: - Nemoj tako, osiromašit ću te! - Nećeš ti mene osiromašiti - progunđa kočijaš. Pucnu bičem i potjera kola preko psa, te ga točkovi satraše. - Ti si usmrtio moga prijatelja garova - navali vrabac. - To ćeš mi platiti kolicima i kljusadima. - Baš kolicima i kljusadima! - porugljivo će kočijaš. - Ti ćeš zar meni nauditi? Vrabac se zavuče pod pokrivalo, gdje kljucaše čep, dokle ga god ne raskljuca, te iz bačve iscuri sve vino, a kočijaš to i ne opazi. Kad se jednom obazre, a ono s kola kaplje; pregleda bačve i - jedna prazna. - Jao meni, nesretan li sam! - zajauče. - Još nisi dosta nesretan - pridoda vrabac, poleti jednome konju na glavu i iskljuca mu oči. Kad to kočijaš vidje, izvadi sjekiru i htjede vrapca ubiti, ali vrabac odleti uvis, a kočijaš pogodi konja u glavu i ubije ga. - Jao meni nesretan li sam! - zakuka on. - Još nisi dosta nesretan - nadostavi vrabac, pa kad kočijaš sa svoja dva konja poveze dalje, on se opet uvuče pod pokrivalo, raskljuje čep i na drugoj bačvi, i sve vino iscuri. Kad kočijaš to vidje, stane ga kuknjava: - Jao meni, nesretan li sam! - Još nisi dosta nesretan - nadoveže vrabac, sjedne drugome konju na glavu i iskljuca mu oči. Kočijaš pritrči, zamahne sjekirom, no vrabac opet odleti uvis i kočijaš pogodi konja i ubije ga. - Jao meni, nesretan li sam! - Još nisi dosta nesretan - pripomene vrabac, sjedne trećemu konju na glavu i stane kljucati. Kočijaš udari sjekirom neobzirice, ali ne pogodi vrapca, već ubije i trećega konja. - Jao meni, nesretan li sam! - jadikovaše kočijaš. - Još nisi dosta nesretan; još ću te i kod kuće osiromašiti - zaprijeti vrabac i odleti. Kočijaš morade kola ostaviti i bijesan ode kući. - Ah - jadan li će kočijaš svojoj ženi - kolike li nesreće! Vino iscurilo i sva tri konja mrtva. - Slušaj! - reče žena. - Kakva to opaka ptica dođe u kuću? Skupila sve ptice svijeta i eno navalile gore na našu pšenicu, pa će je pozobati. Kočijaš pođe hambaru, a kad tamo - tisuće i tisuće ptica sjelo i pozobalo pšenicu, a među njima i vrabac. - Jao meni, nesretan li sam! - rastuženi će kočijaš. - Još nisi dosta nesretan - uzvikne vrabac i izleti. Kočijaš izgubi tako sve svoje imanje; siđe u svoju izbu i sjedne kraj peći rasrđen i razjađen. Vrabac sjedio pod prozorom i prikričavao: - Stajat će te života, stajat će te života! Kočijaš zgrabi sjekiru i baci je na vrapca; no razbije samo okna, a pticu ne pogodi. Vrabac zatim uleti u izbu, sjedne na peć i vikne: - Stajat će te života! Kočijaš obnevidio od bijesa i srdžbe stane razbijati, prvo peć, pa sve redom - kako vrabac lijetaše s jednoga mjesta na drugo - sve pokućstvo, ogledala, klupe, sto, pa i zidove svoje kuće, i - ne pogodi ga. Napokon ga ipak ščepa rukom. - Da ga ja ubijem? - priskoči žena. - Ne! - ljutito će kočijaš. - To bi bilo preblago; treba da pogine na što gori način; progutat ću ga! - Škrgutne zubima i odjednom proguta vrapca. No vrabac u njegovu želucu počne lepršati i doleprša mu opet natrag u usta; izviri glavom i cvrkutne: - Ipak će te stajati života! Kočijaš pruži ženi sjekiru i urlikne: - Ubij mi vrapca u ustima! Žena udari, ali promaši, smjeri kočijaša u glavu, i on se sruši mrtav. Vrabac uzleti i odleti. |
garov - crni pas kolotečina - tragovi kotača satraše - zdrobiše kljusad - stari konji neobzirice - nepažljivo smjeri - pogodi |